Arhiva oznaka za: nagrada

Dodjela godišnje nagrade Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zoltanu Novaku za izložbu “Kontrola iluzije” u Umjetničkom paviljonu

Dodjela godišnje nagrade Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zoltanu Novaku za izložbu “Kontrola iluzije” u Umjetničkom paviljonu

U utorak, 8. prosinca 2015. u 17:00 sati u Staroj gradskoj vijećnici u Zagrebu, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika pod pokroviteljstvom Gradske skupštine grada Zagreba održat će svečanu dodjelu Likovnih godišnjih nagrada za 2015. godinu.

Ovogodišnji likovni laureati su Dalibor Jelavić za životno djelo, Zoltan Novak za izložbu Kontrola iluzije/Controle de l’illusion, održanu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu te Lana Stojićević za mladog umjetnika.

Ove godine Odbor je odlučio uručiti i posebno priznanje za doprinos likovnoj umjetnosti Ariani Kralj.

Odbor za dodjelu likovnih nagrada činili su Peruško Bogdanić, Zlatan Vrkljan, Božica Dea Matasić, Robert Šimrak i Ivona Jurić

Obrazloženje Odbora za dodjelu nagrade Zoltanu Novaku:

Nekoliko je elemenata potrebno da izložba likovnih djela pozitivno odgovori na kriterije potrebne za ovu nagradu. Uslučaju izložbe Zoltana Novaka pod nazivom Kontrola iluzije u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu ti kriteriji su zadovoljeni. Izložba likovnih radova kao takva često je sinteza jednog kraćeg putovanja koje prolazi sam autor tih djela. Njegov put sastoji se od početne ideje, prikupljanja informacija o ideji i umjetničkog rada, angažmana, koji sa svakom prikazanom slikom daje i predstavlja ili ta ista pitanja, ili odgovore, pritom ne osuđujući, samo osvještavajući. U realizaciji slika ponuđenih na ovoj izložbi možemo vidjeti nekoliko misaonih smjerova te autorove ideje.  Autor likovnog djela razmišlja o sljedećoj problematici : samom prostoru u kojem izlaže; veličinama koje taj prostor treba; slikama koje to mogu izdržati sa svojim temama i vrijednostima i kako predočiti jasnu misao koju će promatrač shvatiti, što kroz pojedinu sliku, što kroz čitavu izložbu. Zoltan Novak je u ovom slučaju velikim formatima slika, s temama kao što su iluzija i navika, te sa kompleksnom simbolikom vizualnog jezika, uspio upravo to: postaviti pitanje i dozvoliti promatraču da sam na njega odgovori. Njegov stvaralački put i u ovom slučaju potvrđuje dosadašnju ozbiljnost i visoki nivo umjetničkog djelovanja na području slikarstva. Osim toga, sama tema je vrlo aktualna i osvještava jedan problem, problem pasivnog ponašanja na koji čovjek pristaje, padajući u zamku vlastite neaktivnosti i pristajući na iluziju sreće. Misao na izložbi je jasna, teme su suvremene, a realizacija u skladu s dosadašnjim stvaralaštvom samog autora koji kroz vlastiti kontinuitet uspijeva osvijestiti na koji način slika može biti i objektivna i subjektivna. Nakon toga autor s pravim ciljem, koristeći slikarski medij uspješno provlači misao koje smo svi svjesni ali na nju prečesto pristajemo unatoč toj svjesnosti. 

Zoltan Novak je nagradu za najbolju izložbu, po mom skromnom mišljenju, trebao dobiti još kad je izlagao u Gliptoteci u Zagrebu, ali možda će autoru biti još sretnije priznanje da je pohvala ove vrste stigla baš za izložbu u Umjetničkom paviljonu.

Ivona Jurić Kljajo

izvor: www.hdlu.hr

Duje Jurić dobio Vjesnikovu nagradu za umjetnička postignuća u 2010. godini za izložbu “MEMO-CHIPS”

Vjesnikova nagrada za likovnu umjetnost “Josip Račić” za 2010. godinu jednoglasnom odlukom žirija pripala je Duji Juriću za izložbu “MEMO-CHIPS” u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.

Ocjenjivački sud Vjesnikove nagrade “Josip Račić” u sastavu: Leila Topić, Boris Ljubičić, Branko Franceschi, Hela Vukadin Doronjga i Marina Tenžera dodijelili su nagradu za 2010. godinu Duji Juriću za izložbu “MEMO-CHIPS”.

Prenosimo dio obrazloženja, objavljenog u Vjesniku 31. svibnja 2011.:

“Ta ambijentalna site specific slikarska instalacija je ekskluzivan postav i nesumnjivo kruna višedesetljetnih Jurićevih istraživanja s proširenim pojmom slike, prostorom i čip estetikom u informatičkom svijetu današnjice.

Slikajući po načelu uzorka i serije likovne predodžbe grafičkih shema i linearnih sklopova memorijske kartice kao imaginarne tehnološke krajolike, ali i kao “intimne zapise mentalnih stanja”, Jurić je tom instalacijom pomaknuo granice medija i prešao okvire slikarstva, proširujući polje slike u ambijentalnu audio-vizualnu instalaciju, koja je sadržavala i zvukovne i svjetlosne sastavnice preuzete iz bogatog arsenala sofisticiranih audio frekvencija računalnih mikroprocesora i elektronskih izvora LED dioda postavljenih i tematski uklopljenih u likovno tkivo slike.

Time je u slikani friz Jurić do kraja proveo koncept gdje se miješaju virtualna stvarnost i slikarska imaginacija, te dao nove mogućnosti slike u doba digitalizacije.

Cijeli razgovor s umjetnikom