Naziv izložbe: Tražeći mjesto za zaborav – međunarodna izložba fotografija Hrvatskog fotosaveza
Datum održavanja: 18.06.2008 – 06.07.2008
Međunarodna izložba fotografija u organizaciji Hrvatskog fotosaveza na kojoj su predstavljeni umjetnici iz četiriju zemalja: Češke, Njemačke, Velike Britanije i Hrvatske (Chrystel Lebas (London), Guy Moreton (London), Karina Nimmerfall (Berlin), Ana Opalić (Zagreb), Markéta Othová (Prag), SofijaSilvia (Silvia Potočki) (London/Pula), Aleksandra Vajd (Prag), Mirjana Vodopija (Zagreb). Kustosica izložbe je Sandra Križić Roban.
Izložba je posvećena narativnoj strukturi fotografije koja je često nevidljiva, no čije se postojanje osjeća poput svojevrsna podteksta. U odabiru se usredotočujem na prizore koji istodobno djeluju prirodno i stvoreno, odnosno na fotografiju kojom je moguće problematizirati aspekte prirodne i stvorene realnosti. Postoji li između njih veza? Jesmo li svjesni povijesnih i društvenih slojeva na koje neminovno nailazimo? Utječu li viđene scene na naše spoznaje o mjestu, povijesti, o nama samima? Priroda se, u teorijskom kontekstu, ionako sagledava kao rezultat kulturalnog promišljanja, kao mjesto koje hrani našu imaginaciju, konstruiranu prema zakonima, usvojenima najčešće zavisno od urbanog prostora. Stoga za ovu priliku odabirem radove koji pokazuju prirodu, odnosno gradske prostore gotovo redovito bez ljudi (koji u ovoj konstrukciji nisu faktor koji definira prizor) snimke kod kojih se osjeća neka nesigurnost, “priča” koja nije vidljiva ni eksplicirana, koja može ali i ne mora biti ispričana.
Fotografije SofijeSilvie (Silvie Potočki) istodobno se doživljavaju kao pojednični prikazi i slijed; poput misli zapisanih u dnevnik pokušavaju predočiti iskustva i sjećanja vezana uz mjesto u kojem umjetnica boravi, odnosno iz kojeg potječe. Niz fotografija Karine Nimmerfall stvarna su i fiktivna mjesta korištena pri snimanju televizijske hit-serije CSI, kojima se propituje strategija prikaza i uvjerljivost medija (fotografije, televizije) na čije uvjete bezpogovorno pristajemo. Chrystel Lebas istražuje sadrže li krajolici psihološko značenje u odnosu prema povijesnim događajima, pričama, bajkama i sjećanjima iz djetinjstva, te kako pripovjedne elemente uklopiti u sliku već ispražnjenu od ljudske nazočnosti u krajnje osjetljivom trenutku između dana i noći. Fotografski pristup Guya Moretona ovisi o ritmu njegova hoda, dok razotkriva i možda proširuje prirodu mjesta, krajolika ili misli. Inspiriran melankoličnim lutanjima W. G. Sebalda, autor ne nastavlja ideju sebaldovskog gledanja, već nastoji objediniti svoja rascjepkana sjećanja i usporedna putovanja. Markéta Othová putem “slika” pokušava otkriti i dostupnom učiniti svoju osobnu viziju krajnji cilj koje nisu same fotografije, nego njihova instalacija koja ih neupadljivo ali uporno proširuje u mikrosvjetove i mikropriče. Aleksandra Vajd serijom Zona otvara aktualna pitanja potrage za identitetom, izrazito povezanim s određenim zemljopisnim područjem, prostorom koji nazivamo domovinom ili prostorom vezanim uz naciju. Ana Opalić “traži ništa”, snimajući fotografije za vrijeme potrage koja u svojoj idealnoj inačici donosi odgovore na postojeća, no neizgovorena pitanja. Slaganjem i kombiniranjem nastalih prizora Mirjana Vodopija stvara prizore koji postaju predmetima čežnje – to su mjesta na koja se nije moguće vratiti niti utažiti čežnju za proživljenim vremenom.
Sandra Križić Roban
dodatne informacije:
predrag.bosnar@hztk.hr
385.1.4848793
