Šuma – Umjetnički paviljon u Zagrebu

Naziv izložbe: Šuma
Datum održavanja: 20.05.2017 – 16.07.2017

Priroda je samostvorena riznica bogatstva, koja podastire čovjeku svoje brojne resurse. Hrvatska baštini velik dio dragulja iz te riznice, naročito šume, vode, zemlju i more. Četiri navedena prirodna resursa smatraju se najvažnijim i od neprocjenjive su važnosti i vrijednosti kojima raspolaže Hrvatska. Ponajčešće ih se percipira kroz gospodarsku kategoriju, no ne smijemo zaboraviti i njihove druge važnosti, primjerice, ekološku i socijalnu a, u konačnici, i estetsku, njihovu ljepotu. Zbog važnosti, vrijednosti i ljepote prirodnih resursa u Hrvatskoj Umjetnički paviljon pokreće ciklus izložbi posvećenih Prirodi. Ciklus će činiti četiri izložbe kojima će temom biti šuma, vode, zemlja i more.

„ŠUMA“

U vremenima našega davnog pretka šume su bile bujne, bile su prašume. Prema šumi je naš davni predak istovremeno osjećao zahvalnost i strahopoštovanje. Njegov je život ovisio o šumi – ona ga je grijala, izrađivao je u njoj i od nje oruđe, pronalazio hranu, pružala je zaklon. Za razliku od šume, životni je vijek našeg pretka bio kratak i on je, stoga, šumi – svakome velebnom, višestoljetnom stablu – pridavao božanski značaj i vjerovao je da ono ima božansku moć. Drveće, po predajama, od davnina zauzima važno mjesto u naraciji mnogih religija. Primjerice, uz hrast ili dub – silno važan i vrijedan i u Hrvatskoj, ali i u mnogih drugih naroda – vezuju se vrlo zanimljiva vjerovanja. Hrast je smatran svetim stablom i drvetom vrhovnog boga – kod Grka on je Zeusovo drvo, kod Rimljana Jupiterovo, kod Germana Donarovo, kod Skandinavaca Torovo, a kod Slavena Perunovo. Hrast je bio simbol uzvišenosti i vjerovalo se da zbog svoje božanstvenosti privlači gromove. Dio vjerovanja o drveću sačuvao se i u našim krajevima do danas te se, naročito u ruralnim krajevima, prenosi kroz pripovijetke i predanja.

Hrvatska je i danas jedna od najšumovitijih europskih država. Po količini šumskog pokrova u samome je europskom vrhu jer se šumska zemljišta prostiru na 47% površine države. Kod nas na jednog stanovnika raste pola hektara šume, slično, primjerice, Austriji. U šumama raste gotovo polovina flore Hrvatske, koja broji približno 4500 vrsta višeg bilja. Šumsku vegetaciju tvore 102 šumske zajednice u kojima rastu 74 vrste drveća. Hrvatska je izuzetno bogata hrastovim šumama. Najveća koncentracija hrasta lužnjaka je u šumi Spačva, u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Površina spačvanskog bazena u Hrvatskoj iznosi gotovo 40 tisuća hektara, a, prema podatcima, Spačva u Europi spada među najveće cjelovite hrastove šume. Usporedbe radi, dva puta je veća od šume Fontainebleau, najveće cjelovite hrastove šume u Francuskoj. Naše su šume izuzetno raznolike jer u njima, uz hrast, uspjevaju i bukve, grabovi, jasenovi, pitomi kesteni, jele, smrke, bor,… Šume su zelene tvornice koje „proizvode“ zdravlje – pročišćavaju zrak u atmosferi, vežu ugljikov dioksid, opskrbljuju nas kisikom, važne su za očuvanje i održavanje tla, sudjeluju u dobivanju pitke vode,… jednom riječju, imaju vrlo važnu ulogu u zaštiti i očuvanju čovjekovog okoliša. Šume su važne i za čovjekovo mentalno zdravlje. Zelenilo i smiraj šume pozitivno djeluju na čovjekovu psihu i mentalno zdravlje. Boravak u šumi smanjuje stres, ljutnju i agresivnost, a šume povećavaju i osjećaj sreće.

Šuma je bila mnogo puta izvorište, inspiracija – šumi su posvećene simfonije i kompozicije, ljepota šume zabilježena je u prozi i stihu, bila je nadahnućem u nastajanju likovnih djela, iz drveta su izrađene mnoge skulpture i produkti obrtnog, industrijskog i suvremenog namještaja.

Mnogi su naši slikari šumu i stabla ovjekovječili u svojim radovima. Zna se i koja su stabla bila naročito draga pojedinome od njih. Tako saznajemo da su hrast voljeli Hötzendorf, Waldinger i Becić. Filakovac je obožavao bukvu, a Kraljević grab. Mašića i Motiku svojom je ljepotom naročito očarala breza, a jablan Babića i Domca. Jela se, pak, svidjela Varlaju, a crnika Medoviću, dok su „dalmatinska“ stabla rogač, čempres, smokvu, šipak i maslinu kao temu svojih slika preferirali Miše, Babić, Dulčić i Parač.

Izložba „Šuma“ obuhvaća četiri sekcije – slikarstvo, kiparstvo, književnost i produkt dizajn (industrijski i suvremeni). Izložba se koncentrira na šumu u kontinentalnom dijelu Hrvatske, s naročitim naglaskom na slavonsku šumu i hrast kao najcjenjenije stablo.

U sekciji slikarstva prisutni su Hugo Conrad von Hötzendorf, Adolf Waldinger, Vjekoslav Karas, Vlaho Bukovac, Fanny Daubachy-Brlić, Ivan Zach, Ivan Zasche, Dragan Melkus, Vladimir Becić, Tomislav Krizman, Nasta Rojc, Menci Clement Crnčić, Vladimir Filakovac, Oskar Herman, Željko Lapuh, Zlatan Vrkljan, i još mnogi drugi – od 19. do 21. stoljeća.

U sekciji kiparstva su predstavljeni kipari kojima je drvo materijal za nastajanje njihovih djela. Između ostalih izložena su djela Ivana Meštrovica, Dušana Džamonje, Ksenije Kantonci, Branka Ružića, Slavomira Drinkovića, Petra Barišića, Kuzme Kovača, Mirka Zrinšćaka…

Sekcija posvećena književnosti prati izložbu kroz prozna i pjesnička djela hrvatskih književnika. Brojni književnici za svoje su proze i pjesne nadahnuće pronašli u šumi i stablima te ih „opjevali“ i „opisali“ u svojim djelima. Jedan od najznačajnijih književnika koji se bavio navedenom temom je Josip Kozarac, vodeći predstavnik hrvatskoga realizma, koji svoju Slavonsku šumu objavljuje u „Vijencu” 1888. godine. Također, ovdje su još i, primjerice, Dragutin Tadijanović i Dobriša Cesarić. A, ekskluzivno za izložbu esej o šumi (objavljen u katalogu izložbe) napisao je jedan od naših najuglednijih i najprevođenijih pisaca, Miljenko Jergović.

Sekcija posvećena produkt dizajnu (industrijskom i suvremenom) predstavlja namještaj domaćih autora, proizveden kod nas i iz domaćeg drveta. Želja nam je bila pokazati da su hrvatske šume, odnosno stabla koja u njima rastu – naročito hrast – vrijedna sirovina iz kojih se izrađuje namještaj. Na izložbi se može vidjeti razvoj industrijske proizvodnje i dizajna namještaja od samoga početka 20. stoljeća do suvremenosti. Među izlošcima su proizvodi Tvornice pokućstva od savijenog drva u Rijeci; Mundus „Florijan Bobić“, Varaždin; Mobilia „Ivo Marinković“, Osijek; Thonet-Mundus d.d., Varaždin; Bothe i Ehrmann, Oriolik, Oriovac,… dok se među autorima mogu vidjeti produkti koje su ostvarili Bernardo Bernardi, Herman Bolle, Vjenceslav Richter, Mario Antonini, Boris Babić, Željko Kovačić, Numen, Redesign, Grupa, Kristina Lugonja, Krunoslav Kovač i drugi.

Autorica stručne koncepcije izložbe te postava izložbe je Jasminka Poklečki Stošić.

U nastajanju izložbe sudjelovao je velik broj koautora i stručnih suradnika.

Koautori: slikarstvo 19. st. dr. sc. Jasminka Najcer Sabljak; slikarstvo 20. i 21.st. – akademik Tonko Maroević; kiparstvo – dr. sc. Ive Šimat Banov; povijest industrije namještaja – dr. sc. Vanja Brdar Mustapić; suvremeni dizajn namještaja – mr. Ksenija Jurinec, mag. art.

Stručni suradnici: prof. dr. sc. Aleksandar Durman (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), doc. dr. sc. Danijela Domljan (Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), Silvija Lučevnjak (ravnateljica Zavičajnog muzeja Našica), Danijela Križanec-Beganović (viša kustosica, Etnografski muzej u Zagrebu).

Također, ekskluzivno za izložbu fotograf Goran Vranić 2016. godine, tijekom proljeća, ljeta, jeseni i zime, snimao je najcjelovitiju hrastovu šumu u Europi – šumu Spačva. Fotografije su objavljene u katalogu izložbe koji je tiskan na 152 stranice, sadrži reproducirana sva djela s izložbe kao i brojne tekstove iz područja umjetnosti, ali i šumarstva te industrije namještaja.

Izložba obuhvaća oko 140 izložaka posuđenih iz 19 hrvatskih muzeja, od 27 privatnih vlasnika i od 8 tvrtki.

Sva ova djela svjedoče ljepoti, važnosti i vrijednosti šume. A to i jest nakana izložbe i cijelog ciklusa – ukazati da je Priroda sa svim svojim resursima potrebna nama, ljudima, ali da smo i mi potrebni njoj. Potrebni smo joj da spriječimo njezino globalno devastiranje koje smo upravo mi, na najrazličitije načine, uzrokovali. No, devastiranje će prestati tek kada svi shvatimo da je stablo naš najbolji prijatelj i kada ga zagrlimo kao što grlimo najboljeg prijatelja.