EMANUEL VIDOVIĆ – pasatis i modernist

Galleria d’Arte Moderna

Milano, Italija

13. 07. 2022. – 21. 08. 2022.

Emanuel Vidović (Split, 1870. – 1953., Split) jedan je od ključnih slikara hrvatskog modernizma, njegovo je umjetničko djelo(vanje) u temeljima hrvatskog moderniteta. Riječ je o slikaru koji je stilski započeo od plenerizma, nastavio divizionizmom, talijanskom verzijom postimpresionizma da bi se priklonio francuskom impresionizmu, jer mu je slikanje točkama dalo više mogućnosti za postizanje prozračnosti slike od slikanja crtama što je tipično za divizionizam.

Vidović je umjetnik koji je imao dvije „umjetničke domovine” – Hrvatsku i Italiju. Naime, rođen je u Splitu, no već sa 17 godina odlazi u Veneciju gdje u jesen 1887. upisuje studij kiparstva na Accademia di Belle Arti u Veneciji,  ali se uskoro prebacuje na slikarski odjel. Konzervativni pristup podučavanju umjetnosti, kakav je u to vrijeme bio prakticiran na većini umjetničkih škola u Italiji i šire u Europi, nije mu odgovarao te 1890. prekida studij. Uprkos prekidu studija ostaje živjeti u Veneciji i slika venecijanske kanale i lagune, a atrij Sv. Marka postaje njegov prvi atelijer.

1892./1893. u potrazi za poslom seli u Milano. Mijenja poslove, uči slikati, obrazuje se i prati kulturna i umjetnička događanja.

  1. godine u Milanu po prvi puta sudjeluje na nekoj izložbi. Izlaže sliku iz venecijanskog ribarskog života na Esposizioni Riunite u Milanu pored djela tada (a, i danas) znamenitog talijanskog slikara Giovannija Segantinija. Iste godine po prvi put obilazi Chioggiu, slikoviti ribarski gradić kojeg će često posjećivati i još češće slikati.
  2. ponovno je u Milanu gdje dvije slike izlaže na Esposizione Permanente.
  3. godine opet posjećuje Chioggiu i Veneciju, a 1899. vjenčao se s Amaliom Baffo iz Chioggie.
  4. godine Emanuel Vidović trajno se s obitelji iz Italije vraća u Split, no njegove veze i odlasci u Italiju trajat će, takoreći, sve do njegove smrti.

Upravo zbog iznesenih činjenica, koje zorno potvrđuju slikarevu duboku povezanost s Italijom, s talijanskim gradovima Venecijom, Milanom i Chioggiom, Umjetnički paviljon u Zagrebu nastoji ovog vrsnog umjetnika i njegova djela prezentirati talijanskoj javnosti, struci i medijima u Milanu – gradu u kojemu je Vidović održao svoju prvu izložbu.

Velika monografska izložba Emanuela Vidovića bila je održana u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 2018. godine. Predstavila je u kronološkom pregledu sve faze slikareva opusa s brojnim umjetnikovim remek-djelima posuđenim iz najvažnijih hrvatskih muzeja i privatnih zbirki. Isto tako zamišljena je i slikareva izložba u Milanu koja bi bila prvo umjetnikovo posthumno predstavljanje u gradu njegove mladosti, u gradu gdje je započeo svoje prve profesionalne „korake“ na izložbi održanoj 1894. godine.

Izložba u Milanu koncipirana je da retrospektivnim pristupom (kronološki), kroz izlaganje ponajboljih slikarevih djela,  obuhvatit cjelokupan opus autora – od radova iz najranijega razdoblja: 1898.-1921., pa sve do 1952. godine, samog kraja Vidovićeva života.

Izložba uključuje 50-tak ulja na platnu kronološki od najranijeg djela iz 1899. godine pa sve do najkasnijeg djela nastalog 1953. godine. Svojom amblematičnošću i važnošću u hrvatskoj modernoj umjetnosti naročito se ističu djela Motiv iz Venecije, 1899.; Venecija. Impresija, oko 1900.; Sunčani poljubac, 1903.; Angelus, 1906.; Iz lagune, Chioggia, oko 1906.; Venecija, oko 1910.; U laguni, oko 1909.; Večernja Chioggia, 1914.-1918.; K mrtvom gradu, 1919.; Praskozorje u splitskoj luci, oko 1921.; Ribari u luci (Splitska luka), 1929.

 

Autor izložbe je jedan od najuglednijih hrvatskih povjesničara umjetnosti, ujedno i specijalist za opus Emanuela Vidovića, profesor Igor Zidić.

Katalog koji prati izložbu, uz tekst profesora Zidića, sadrži reprodukcije svih radova koji čine izložbu i tiskan je na talijanskom jeziku.