Slikarstvo Ante Kaštelančića (Podstrana, 1911. – Split, 1989.) zadnji je puta opsežnije predstavljeno davne 1986. g. u Splitu pa je stogodišnjica rođenja ovog vrlo značajnog hrvatskog slikara druge polovice 20.st. povod i prilika da se on temeljito predstavi stručnoj i široj javnosti. Nakon izložbe u lipnju u Galeriji umjetnina u Splitu, autorice Iris Slade, izložba se 8. rujna otvara u Zagrebu u Umjetničkom paviljonu gdje ostaje otvorena do 9. listopada.

Zavičaj, Split i Dalmacija, bio je središte Kaštelančićevog likovnog stvaralaštva i iz njega je proizašao cjelokupni slikarev opus odredivši ga kao najizrazitijeg i najautentičnijeg slikara Dalmacije. Međutim, Kaštelančić je individualnim i prepoznatljivim koloritom i duktusom nadrastao provincijalne granice zavičajnih Poljica odredivši svoj opus relevantnim čimbenikom u sveukupnom sagledavanju hrvatske moderne umjetnosti te dajući jedan od najvećih doprinosa mediteranskoj dionici našeg slikarstva.

Iako tematski vezan zavičajem, Kaštelančić je izdanak ozbiljne europske tradicije moderniteta uzora kao što su Van Gogh i Soutine te srodan, u svojoj zreloj fazi, Klineu i Soulagesu. Njegovo će slikarstvo cijelog života karakterizirati ambivalentnost slikarskog jezika. S jedne strane nemiran ekspresionistički potez gustog namaza boje intenzivna kolorita, a s druge strane stalna težnja redukciji viđenog kroz kompozicijsku potku vertikala i horizontala. Njegov prepoznatljiv i profilirani rukopis, specifičnu poetiku i metiersku vrsnoću likovna je krtitika uočila i vrednovala kao važnu kariku kolorističkog ekspresionizma na magistralnom pravcu Job – Kaštelančić – Murtić.