Naziv izložbe: GERHARD RICHTER: Survey
Datum održavanja: 17.11.2007 – 09.12.2007

Od njemačkog pop-a do apstrakcije

Stvaralaštvo niti jednog suvremenog umjetnika nije bilo toliko raznoliko kao stvaralaštvo Gerharda Richtera koji se uz Sigmara Polkea i Georga Baselitza ubraja u tri najpoznatija njemačka umjetnika današnjice. Od 1966. godine ovaj se umjetnik nije ograničio na alternaciju figurativnih djela s drugim potpuno apstraktnim djelima, već se poigravao sa subjektima i najrazličitijim vrstama apstrakcije. I premda se glavna karakteristika Richterovog stila sastoji upravo u ovom odbijanju jednog jedinstvenog stila, sve su njegove kompozicije odmah prepoznatljive. Kao suvremeni konceptualni eklektik koji slika obične ljude, žrtve teškog vremena, Richter pokazuje mnogostranu svestranost što najbolje dokazuje ovaj retrospektivni pregled 27 djela po odabiru samog umjetnika, koji daje uvid u sve faze njegova stvaralaštva, od foto-slikarstva iz 60tih godina, do apstraktnih slika 80tih i 90tih.
 
Richter smatra da se ponovnim slikarskim stvaranjem fotografija može u potpunosti objasniti utjecaj slika u društvu masa: čak i one najbanalnije, kada su jednom stavljene na platno, kao da magijom poprimaju potpuno drugačiju vrijednost.
Najobičniji predmeti (stolovi, vrata, cijevi, stupovi i role toaletnog papira); pejzaži, marine i one planine koje otvoreno prikazuju božanstvenu prirodu, erotična platna, taft-core koja nikada ne prelaze u opscenost zatim mrtve prirode lubanja ili upaljenih svijeća; portreti znanstvenika i pisaca i, ponovno, zračne panorame europskih gradova; stvoreni metodom dekonstrukcije i rekonstrukcije slika, svi su ti subjekti za Richtera bili klasični kontrapunkt njegovog apstraktnog slikarstva. To je neophodan prolog takvome slikarstvu, budući da , enormno uvećani, detalji velikih prostranstava nastambi, zemlje, neba i mora logično vode Richterovu poetiku prema apstrakciji. U vrlo živim bojama, kao Color charts od 1966. – 74. ili Abstrakte bilder, apstraktne slike koje dominiraju u njegovoj zadnjoj fazi stvaranja, a koje su realizirane laganim slojevitim grebanjem kako bi izvirila i stoplila se vibrirajuća lepeza crvenih, zelenih i električno žutih boja te kako bi se postigla površina koja daje dojam ideje o svjetlosnom vodopadu. Druge su serije, kao što je Gray paintings iz 1967. – 74., suprotno tome, potpuno monokromne; odražavaju jedan težak period Richterovog života koji na tim slikama nije želio „ništa, apsolutno ništa, nikakav ljudski lik, nikakvu boju, ništa“.
 
Prva od njegovih photo-paintings – slika ostvarenih uz isključivo korištenje skale sivih boja, i temeljenih na fotografijama izrezanima iz dnevnih tiskovina i iz popularnih časopisa -, potječe iz 1962. Slike su, već u ovim prvim radovima, slabo izoštrene, nejasne: umjetnik pomoću suhog kista obrađuje, još vlažne, konture figura i predmeta. Služeći se takvim sredstvima upravo prisiljava promatrača da poveća napore kako bi shvatio sva značenja djela koje je ispred njega.
 
Tri Richterove žene su prikazane na nekima od njegovih najpoznatijih i najuspjelijih slika. Prva, Ema, gola silazi stepenicama na prvoj slici koju je stvorio u bojama, 1966. godine. No najljepši portret možda je Reading, zapanjujući portret majke sina Moritza, Sabine Moritz, iz godine 1994. lika kćer Betty, 1988. godine, realizira antiportret koji nas ostavlja otvorenih usta. Djevojka na sebi nosi ružičastu haljinu i jaknu, ukrašenu bijelim i crvenim motivima. Ali umjetnik je prikazuje s leđa, okrenutu za tri četvrtine, tako da nije moguće vidjeti njeno lice, otkriti njene emocije, a niti shvatiti što ona gleda. Možemo nazirati njenu narav samo na temelju načina na koji je odjevena, ili kose koja je meko skupljena na potiljku. Međutim, ostali elementi za analizu, skriveni su na zidu u pozadini; podsjeća nas na one jednobojne Richterove slike koje izazivaju, u svojoj poetici, osjećaje tuge i beznađa.
 
Richter je bio jedini, u dvadesetom stoljeću, koji je slikao mrtve muškarce i žene (teroristi grupe Baader-Meinhof), izražavajući snažan krik optužbe za ona „samoubojstva“ koja su se dogodila u zatvoru Stammheim. Ali ona predstavljaju i važan preokret u Richterovoj karijeri kojeg su do onoga trenutka njegovi kritičari smatrali, ravnodušnim, ciničnim i mehaničkim slikarom. U ovim platnima umjetnik u ideologiji prepoznaje neprijatelja s kojim se treba boriti. Kao i sve njegove kompozicije i ovaj niz izaziva snažne emocije.
 

Biografija

1932. Gerhard Richter se rodio u Dresdenu.
1952. Upisuje se na Akademiju u Dresdenu i pohađa predavanja iz slobodnog i zidnog slikarstva.
1957. Ženi se s Marianne Euflinger, Emom. Godine 1966. ona postaje lik Eme (Nude on a staircase), slike koja će ući u povijest kao prva photo-painting u boji koju je napravio Richter. 1959. dobiva dozvolu da posjeti Documente 2, u Kasselu, u Zapadnoj Njemačkoj. To je prvi njegov kontakt s apstraktnim ekspresionizmom i neformalnom umjetnošću.
1961. Seli se u Düsseldorf. Upisuje Akademiju i ostvaruje djela u tachiste stilu, koja uništava krajem 1962. godine, kada stvara prve slike temeljene na fotografskim snimkama.
1963. Richter započinje s „inventurom“ svoga stvaralaštva. Prvo registrirano djelo je Table, iz 1962. Od tog trenutka, sva će njegova djela u naslovu imati i progresivne brojeve.
1964. Prva samostalna izložba umjetnika održava se u Galeriji Schmela u Düsseldorfu.
1966. Slika prvu Color charts. Rađa mu se kćer Babette (Betty). 1988., koja će u dobi od 22 godine, postati subjektom jedne od najpoznatijih očevih slika.
1967. Stvara prve Gray paintings. Izlaže Uncle Rudi, sliku strica u nacističkoj odori, na izložbi organiziranoj na komemoraciji Lidice, češkoga sela, poprišta masakra koji je počinio SS tijekom 1942. godine. Odabirom jednog člana obitelji, Richter se osobno uključuje u povijesnu krivnju Njemačke. Tijekom rata, jedna je umjetnikova teta bila ubijena u okviru nacističkog programa eutanazije.
1968. Počinje stvarati slike s vedutama gradova, s pejzažima i sjenama (Townscapes, Landscapes i Shadows).
1969. Objavljuje zbirku Picture in …u 120 primjeraka.
1971. Stvara seriju od 48 portreta (znanstvenici i književnici) koju, uspješno, izlaže na Biennaleu u Veneciji sljedeće godine.
1976. Slika svoje prve Abstrakte bilder (Abstract pictures).
1982. Richter ženi Isu Genzkon i slika seriju slika kojih su subjekt svijeće. 2001. godine je jedno platno iz ovog ciklusa Sothesby’s prodao jednom izraelskom magnatu za 5,3 milijuna eura.
1988. Stvara ciklus pod naslovom October 18, 1977. To je datum kad su u zatvoru Stammheim, u nikada razjašnjenim okolnostima, umrli vođe skupine Baader-Meinhof.
1995. Richter ženi Sabinu Moritz. Iste se godine rađa i sin, kojemu daju ime Moritz.
1997. Dodijeljen mu je Zlatni Lav na 47. Biennaleu u Veneciji. Iste godine izlaže seriju apstraktnih djela u Documenta 10 Kassel. U Tokiju mu je dodijeljena nagrada Proemium Imperiale.
1998. Dodijeljena mu je nagrada Wexner, Columbus, Ohio.
2001. Sudjeluje na 49. Biennaleu u Veneciji.
2007. Postavljeni vitraji južnog transepta katedrale u Kölnu.