Umjetnički paviljon u Zagrebu izgrađen je 1896. godine za potrebe Milenijske izložbe u Budimpešti kojom je Mađarska slavila tisućgodišnjicu svoje državotvornosti. Udio u izložbi imala je i tadašnja Hrvatska, politički i pravno podređena Mađarskoj. Usprkos tomu ili baš zato, hrvatski su umjetnici, na inicijativu slikara Vlahe Bukovca, tražili da se sagradi poseban montažni Paviljon umjetnosti koji će po završetku izložbe biti trajno prenesen u Zagreb. Taj je zahtjev odobrio ban Khuen Héderváry čime je Paviljonu od samog početka upisana dvojnost, suštinski ambigvitet koji će često ostati zamagljen idejom o reprezentativnosti. S jedne strane podignut kao simbol urbanog rasta, kulturne emancipacije te procesa modernizacije i metropolizacije grada, s druge je manifestacija mađarske političke retorike o „sretnom mirnom milenijskom vremenu“ i pacifikaciji slavenske strane.
Inherentna dvostrukost Paviljona ogleda se i u transformaciji privremenosti – trajnosti koja je nastala iz privremenog karaktera izložbene arhitekture i funkcije paviljonske forme. Pritom se ne radi samo o trajnoj zgradi već i o statusu trajnog simbola visokih vrijednosti i progresa u hrvatskoj umjetnosti i kulturi. Potresi koji su zadesili Zagreb 2020. godine osjetno su devastirali zgradu i učinili je nefunkcionalnom kroz nekoliko godina. Nova situacija narušene zgrade, otpalih štukatura, ispražnjene i izmještenog programa pokazala se kao ponovna privremenost i aktivirala višestruke identitete Umjetničkog paviljona što će ocrtati umjetnička i kustoska istraživanja u postpotresnom razdoblju.
Legendarni Paviljon u Budimpešti podigla je tvrtka Danubius prema nacrtima mađarskih arhitekata Korba i Giergla dok su radovi na željeznom skeletu paviljona u Zagrebu povjereni bečkim arhitektima Hellmeru i Fellneru (poznatim projektantima kazališnih zgrada u srednjoj i istočnoj Europi). Gradnju su izveli zagrebački graditelji Hönigsberg i Deutch, pod nadzorom gradskog inženjera Milana Lenucija. Zgrada je dovršena u dvije godine, tijekom 1897. i 1898. i svečano otvorena 15. prosinca 1898. prvom izložbom Hrvatski salon.
Zgrada Umjetničkog paviljona u Zagrebu nalazi se na reprezentativnoj poziciji istočnog dijela Zelene (Lenucijeve) potkove, sistema parkova i trgova koji definiraju donjogradski zagrebački urbanizam. Od prvog Hrvatskog salona, u Paviljonu su se nizale značajne izložbe hrvatskih i međunarodnih autora i autorica. Među njima su, primjerice, izložbe Kluba likovnih umjetnica, prvog udruženja umjetnica na južnoslavenskim prostorima u čijoj je organizaciji održana i izložba Käthe Kollwitz, 1936. (Käthe Kollwitz je čak triput izlagala u Paviljonu) ili izložbe grupe Zemlja, od kojih se zadnja nije održala zbog zabrane rada udruženja 1935. Nadalje tu su brojne tematske, kulturološke izložbe, Proljetni saloni, Zagrebački saloni, Saloni mladih, međunarodni pregledi tekućih umjetničkih fenomena i tendencija, izložbene prezentacije ključnih predstavnika moderne umjetnosti s ovih prostora te suvremenih umjetničkih praksi.
Zbog svega toga, Umjetnički paviljon je postao mjesto čije su izložbe historiografska čvorišta hrvatske moderne umjetnostii, suvremenoumjetničkih pogleda i fokalno mjesto hrvatske kulture.

Umjetnički paviljon u Zagrebu osmišljava, organizira i realizira umjetničko istraživačke i izložbene projekte te nove produkcije domaćih i međunarodnih umjetnika i kustosa. Svojim programom propituje postojeće sisteme i povijesnoumjetnička znanja te razmatra i uspostavlja mogućnosti institucionalnog djelovanja inovativnim i održivim metodologijama. Potiče kritičku refleksiju, sudjeluje u neformalnom obrazovanju publike te gradi solidarnu, uključivu i humanu zajednicu.

Raznovrsnim umjetničkim istraživačkim i izložbenim aktivnostima i programom, Paviljon treba biti intenzivno prisutan u gradu, obrazovati građane, a svojim strateškim odlukama ostvarivati korisnost za razvoj grada i kulturne zajednice. Vizija Paviljona je funkcionirati kao infrastruktura, s umjetnošću kao resursom, a kolaboracijom znanstvenih metoda i umjetničkih strategija subvertirati hijerarhiju u produkciji i prijenosu znanja te sudjelovati u stvaranju novih kolektivnih iskustava. Isto tako, Paviljon postaje inovativno i relevantno mjesto u promišljanju institucionalnog funkcioniranja i urgentnih društvenih pitanja te referentno mjesto studentima filozofskog fakulteta, dizajna, arhitekture i umjetničkih akademija kao i svima zainteresiranim za suvremene kritičke prakse vizualnih umjetnosti i kulture.

IRENA BEKIĆ
ravnateljica
tajnistvo[at]umjetnicki-paviljon.hr

SNJEŽANA LISAC
tajnica ravnateljice
tajnistvo[at]umjetnicki-paviljon.hr

JASMINKA POKLEČKI STOŠIĆ
muzejska savjetnica
jpoklecki[at]umjetnicki-paviljon.hr

ANETA BARIŠIĆ
kustosica
aneta[at]umjetnicki-paviljon.hr

IVANA MEŠTROV
kustosica (na zamjeni)
ivana[at]umjetnicki-paviljon.hr

IRMA BESEDNIK
muzejska pedagoginja – animatorica
irma[at]umjetnicki-paviljon.hr

NIKOLINA HRUST
viša kustosica – dokumentaristica
dokumentacija[at]umjetnicki-paviljon.hr

SANJA BALENTOVIĆ
stručna suradnica za ekonomske poslove
sanja[at]umjetnicki-paviljon.hr
marketing[at]umjetnicki-paviljon.hr

DAMIR MARTINEC
viši muzejski tehničar
damir[at]umjetnicki-paviljon.hr

MARIJA KOVAČIĆ
dostavljačica – čistačica

MIRKO POKRAJČIĆ
domar

UMJETNIČKI PAVILJON U ZAGREBU
Trg kralja Tomislava 22
(privremena adresa ureda Ulica Augusta Cesarca 2)
10000 Zagreb

Tramvajem – linije 2, 4, 6, 9, 13
Autobusom – do Glavnog kolodvora
Vlakom – do Glavnog kolodvora
Zračna luka – do Autobusnog kolodvora i zatim tramvajem navedenim linijama

OIB: 24843164721
IBAN 1924070001100209989
OTP Banka

E-pošta: info[at]umjetnicki-paviljon.hr
Telefon: 01 4876 487
Telefon: 01 4841 070
Faks: 01 4841 080

Umjetnicki Paviljon
Umjetnicki Paviljon 85
Umjetnicki Paviljon 205
Dio postava s izložbe skulptura Ljubomira Stahova, 2017.
Dio postava s izložbe skulptura Ljubomira Stahova, 2017.
Izložba Naste Rojc oddržana 2014. godine - postav izlozbe
N Rojc 2014 postav izlozbe
Proces 1
Predavanje arhitekata Mladena Perušića i Maje Gorianc Čumbrek na izložbi povodom obnove zgrade Paviljona 2013. godine.
Obnova Paviljona Predavanje 03072013
Detalj s otvorenja izložbe Ante Rašića Umjetnost je lijepa 2011. s publikom oko središnje skulpture Apoksiomena.
Bela Csikos Sessia 2010 otvorenje izlozbe i postav u istocnoj dvorani
Bela Csikos Sessia 2010 otvorenje izlozbe postav istocne dvorane web
Izložba Kinetizam od početaka do danas, održana 2007. godine. Pogled na postav zapadne dvorane prema središnjem prostoru.
Kinetizam od početaka do danas, 2007.