Kata Mijatović: Crna kuća

Trg kralja Tomislava 22

prostorna intervencija / instalacija

osb ploče obojane u crno

zvuk / ‘white noise’

2 x 2,4 x 1 m

Na prilaz ispred Umjetničkog Paviljona Kata Mijatović postavlja objekt, crnu kuću bez vrata i prozora, unutar koje je instaliran audio sa zvucima za uspavljivanje.
Crna Kuća je neka vrst zamjenske forme/mase, metafora koja dolazi iz ‘ne-mjesta’. Ona je materijalizirana kapsula za nesvjesno, nastamba za postojati, biti, i osnovna forma primarnog ljudskog skloništa, doma. Zvuk za uspavljivanje koji dolazi iz objekta funkcionira kao signal koji upozorava da nismo budni. U odnosu na Umjetnički paviljon, crna kuća je dodani objekt zagonetne namjene.

”Crni objekt na bijelom šljunku prilaza glavnom ulazu u Umjetnički paviljon na prvi pogled djeluje poput dvodimenzionalne fotomontaže u realnom, trodimenzionalnom prostoru. Ili kao da je iz prostora izrezan dio u formi kućice, pa se vidi ono iza: prostor ispunjen crnom prazninom; nalazimo se u balonu, oko nas se nalazi to što vidimo da se nalazi, ali balon je u tom crnilu, a kućica je prozor u ono izvan balona. Pa ako se načas sjetimo činjenice da se naša kugla zapravo i nalazi u takvu prostoru, odnosno svemiru, za kojeg se ne može reći da je posve prazan i posve crn, iako nema jače crnine i veće praznine od one svemirske, to je također jedan balon. I ako je crna kućica prozor u ono izvan, tada i svemir ima ono izvan, a prozor je Crna rupa. Možda je iza Crne rupe još jedan, veći balon, koji bi, po logici stvari, trebao biti ne crn i prazan, nego u bojama i posve ispunjen svime i svačime. Nemoguće se, naime, osloboditi doživljaja da iza nečega uvijek mora biti još nešto.
Ako teleskop zamijenimo mikroskopom i gledamo prema unutra, također je u nečemu uvijek još nešto. U oba slučaja moramo priznati da je ono što vidimo i prema van i prema unutra tek mali dio onoga što postoji, odnosno našim osjetilima registrirani detalj nekakve beskrajne svekolikosti…”

Boris Greiner, ulomak iz teksta za kataloga

Kata Mijatović, likovna umjetnica, rođena je 1956. u Branjini. Od 1988. do 1991. članica je neformalne umjetničke grupe Močvara / Baranja. Od 1991. do 1993. studira slikarstvo na Accademia di Belle Arti di Firenze, Firenca, Italija, a, na Akadamiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomira slikarstvo 1997. u klasi prof. Đure Sedera. Od 1999. do 2018. članica SZUH-a, od 1998. članica HDLU-a.

Od 2005. do 2010. članica je Umjetničkog odbora Baranjske umjetničke kolonije.

Od 2005. do 2019. voditeljica je Galerije AŽ Atelieri Žitnjak, Zagreb. Od 2007. članica je Umjetničke grupe PLEH.

Godine 2013. sudjeluje na 55. Venecijanskom bijenalu kao predstavnica Hrvatske s projektom ”Između neba i zemlje” – kustos Branko Franceschi.

Održala je brojne samostalne izložbe te sudjelovala na velikom broju grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.Za svoj rad bila je nagrađivana,  a radovi joj se nalaze u zbirkama hrvatskih muzeja. Živi i radi u Zagrebu.

 

Vezani sadržaj