Najava izložbenih programa u 2022. godini

 CIKLUS “UMJETNOST ISPRED UMJETNIČKOG PAVILJONA”


VIRTUALNA GALERIJA UMJETNIČKOG PAVILJONA


U 2022. godini Umjetnički paviljon će i dalje biti zatvoren zbog posljedica potresa te u izložbenom prostoru i dalje neće biti moguće priređivati izložbe.

Zbog velike oštećenosti zgrade u potresu 20. 3. 2020. ustanova je odmah bila zatvorena.  No, kako bi Umjetnički paviljon ostao prisutan u likovnome „životu” Zagreba i njegovih građana ravnateljica Umjetničkog paviljona, Jasminka Poklečki Stošić, osmislila je i pokrenula Ciklus “Umjetnost ispred Umjetničkog paviljona” unutar kojega se predstavljaju suvremeni hrvatski umjetnici. Koncept obuhvaća jednog umjetnika koji se predstavlja jednim radom većih dimenzija. Sve izložbe iz Ciklusa su za građane besplatne.

U 2022. godini u okviru Ciklusa izlagat će Iris Loboš Kukavičić, Vitar Drinković, Ida Blažičko, Kata Mijatović.

IRIS LOBAŠ KUKAVIČIĆ
  1. 3. 2022. – 3. 4. 2022.

Iris Lobaš Kukavičić (1976., Dubrovnik) 2001. godine diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odjel, u klasi red. prof. Mira Vuca, akademskog kipara. Magistrirala je 2008. godine na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, studij Ars sacra, u klasi red. prof. Anta Kajinića, akademskog slikara. Godine 2016. obranila je doktorsku disertaciju s temom Sakralno slikarstvo Iva Dulčića pod mentorstvom red. prof. Anta Kajinića, akademskog slikara, na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru. Zaposlena je na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, u zvanju docenta. Postavila je više javnih skulptura u zemlji i inozemstvu (Plesačica, Jarunsko jezero (klub Aquarius), Zagreb, 2001., Grupa skulptura, okruženje tvornice Hartmann-Bilokalnik, Koprivnica, 2002., Sjedeća figura, upravna zgrada tvrtke Hartmann, Kopenhagen, Danska, 2014., Igra i igre, međunarodni terminal C, Zračna luka Dubrovnik, 2017.). Održala je dvadeset samostalnih izložbi i sudjelovala na brojnim grupnim izložbama.

 Ambijentalna multimedijalna instalacija pod nazivom „Odakle dolazimo?, Što smo mi?, Kamo idemo?” svojevrsna je refleksija i poticaj masovne kolektivne svijesti i preispitivanja vlastitog identiteta u aktualnom vremenu. Rad se sastoji od 12 stiliziranih figura rađenih u drvu koje su animirane te video radom postavljene u suodnos s autorskom glazbom Srđana Berdovića Yamato uta / Pjesma Japana, koju izvode japanske perkusionistice, Fujii trio. Video rad u trajanju od 9.40 minuta prema početnim taktovima glazbe i likovima koji se sporadično pojavljuju u kadru upućuje na vrijeme zatvorenosti i osame. Međutim, kako tempo glazbe postaje intenzivniji, animirani likovi se multipliciraju, pretvaraju u „mravinjak” te kroz pokret aludiraju na posvemašnje ludilo i neizvjesnost vremena u kojem se nalazimo. Instalacija ne nudi odgovore, nego nastoji potaknuti promatrača na introspekciju i traženje odgovora unutar vlastitog bića.

Izložbu će pratiti katalog s predgovorom, biografijom umjetnika, popisom samostalnih i skupnih izložbi, bibliografskim podatcima i fotografijama procesa postavljanja djela ispred Umjetničkog paviljona te fotografijama finalno postavljenog rada.

VITAR DRINKOVIĆ
  1. 4. 2022. – 5. 6. 2022.

Vitar Drinković rođen je 1983. godine u Zagrebu. Kiparstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2008. godine, a 2014. diplomirao je i na Odsjeku za animirani film i nove medije, također na ALU u Zagrebu. Sudjelovao je na studentskim razmjenama i rezidencijama u SAD-u, Engleskoj, Češkoj i Francuskoj. Djeluje na sjecištu tehnologije, znanosti i umjetnosti. Proteklih nekoliko godina istražuje načine stvaranja uvjeta za promjenu percepcije svakodnevne stvarnosti. Koristeći se raznim interaktivnim skulpturama, napravama, izumima i instalacijama kao posrednicima u komunikaciji, stvara novi kontekst za osjetilnu i misaonu spoznaju svakodnevice. Bavi se istraživanjem svakodnevnog života, veze između percepcije – informacije i biologije, razvoja i utjecaja tehnologije na razvoj ljudskog društva, društvenih sistema, održivosti te veze između umjetnosti, znanosti i ekonomije. Izlagao je samostalno na 24 izložbe, a sudjelovao je i na brojnim skupnih izložbama u Hrvatskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Bugarskoj, Austriji, Češkoj, Engleskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Francuskoj. Dobitnik je nekoliko nagrada, priznanja i stipendija. Član je HDLU-a i HZSU-a.

Interaktivna instalacija u javnom prostoru naziva Emoticoin sastoji se od okvira – instalacije za CityLight plakate unutar kojeg je ugrađen televizor, Raspberry pi s kamerom i neural compute stickom. Instalacija će biti postavljena ispred Umjetničkog paviljona i pozicionirana prema cesti, odnosno tzv. Zelenom valu. Instalacija će putem kamere i umjetne inteligencije „skenirati“ prostor ceste ispred Umjetničkog paviljona za vrijeme trajanja izložbe. Programirana da raspoznaje izraze lica prolaznika i stvara statistiku raspoloženja i emocija prolaznika na temelju geometrije lica, instalacija raspoznaje jesu li prolaznici tužni, ljuti, „neutralni“, sretni ili iznenađeni. Na temelju statistika gradi se grafikon koji je po izgledu sličan korisničkom sučelju za trgovinu dionica i kripto valuta (Trading view).

Izložbu će pratiti katalog s predgovorom, biografijom umjetnika, popisom samostalnih i skupnih izložbi, bibliografskim podatcima i fotografijama procesa postavljanja djela ispred Umjetničkog paviljona te fotografijama finalno postavljenog rada.

IDA BLAŽIČKO
  1. 6. 2022. – 4. 9. 2022.

Ida Blažičko (1985., Zagreb) diplomirala je 2007. godine kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi red. prof. art. Stjepana Gračana. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Kineske akademije umjetnosti u Hangzhou 2012. godine doktorirala je na temu „Održiva javna umjetnost: ponovno stvaranje urbanog okoliša“. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2016. godine je doktorirala na temu „Biomimetika u službi umjetnosti“ pod mentorstvom red. prof. art. Slavomira Drinkovića. Od 2010. do danas predaje na Kineskoj akademiji umjetnosti u Hangzhou na Odsjeku umjetnosti u javnom prostoru i Odsjeku umjetničke instalacije u pejzažu. Godine 2016. izabrana je za umjetničku suradnicu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 2019. za docenticu.

Postavila je tri monumentalne skulpture od čelika u javnim prostorima – Kakva tišina – u pećinu ponire zrika cikada (San Vito al Tagliamento, Italija, 2017.), Vjetar II (Nacionalni park močvara Xixi, Hangzhou, 2012.) i Vjetar (Galerija Changfeng Visual Arts, Šangaj, 2011.).

Od 2005. godine do danas priredila je 30 samostalnih izložbi, a sudjelovala je na više od 50 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Za svoj rad dobila je brojne nagrade. Od 2014. godine članica je Upravnog odbora strukovne udruge Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), a od 2019. dopredsjednica.

Nastavno na dosadašnje promišljanje i stvaranje autorice, prostorno-specifična instalacija u javnom prostoru radnoga naziva Timeless obuhvatit će cijeli javni prostor ispred Umjetničkog paviljona u Zagrebu. Rad će transformirati prostor višedijelnim tekstilnim skulpturama monumentalnih dimenzija, nježno napetim u prostoru. Skulpture će se poput prirodne oaze organično nadovezati na Umjetnički paviljon, pritom stvarajući intimnu zonu – prostor kontemplacije.

Protežući se kroz živu jezgru javnog prostora, nježne i prozračne skulpture otporne na atmosferilije konstantno će se mijenjati potaknute vjetrom i svjetlosnim efektima. Na taj način stvorit će se različite zone, koje potiču na kretanje kroz prostor i omogućuju posjetiteljima istraživanje kiparskih formi. Jednostavne, čiste i prozračne skulpture predstavljaju kinetičke intervencije u prostoru i svojevrsni modulatori okoline u koju se smještaju. Ova umjetnička intervencija prodrijet će u samo tkivo grada i oživjeti gradski prostor.

Izložbu će pratiti katalog s predgovorom, biografijom umjetnika, popisom samostalnih i skupnih izložbi, bibliografskim podatcima i fotografijama procesa postavljanja djela ispred Umjetničkog paviljona te fotografijama finalno postavljenog rada. Uz izložbu je planiran i pedagoški program na otvorenom.

KATA MIJATOVIĆ
  1. 9. 2022. – 27. 11. 2022.

Likovna umjetnica Kata Mijatović rođena je 1956. godine u Branjini. Od 1988. do 1991. bila je članica neformalne umjetničke grupe Močvara/ Baranja. Od 1991. do 1993. studirala je slikarstvo na Accademia di belle arti Firenze, Italija. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je slikarstvo 1997. u klasi prof. Đure Sedera. Od 1999. do 2018. bila je članica SZUH-a, a od 1998. članica je HDLU-a. Od 2005. do 2010. bila je članica Umjetničkog odbora Baranjske umjetničke kolonije. Od 2005. do 2019. bila je voditeljica Galerije AŽ Atelieri Žitnjak, Zagreb. Od 2007. članica je Umjetničke grupe PLEH. Godine 2013. sudjelovala je na 55. Venecijanskom bijenalu, kao predstavnica Hrvatske, s projektom „Između neba i zemlje”. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Za svoj rad primila je brojne nagrade i priznanja.

Prostorna intervencija Cargo Transfer II podrazumijeva postavljanje dviju hrpa ugljena (jedna do druge) ispred Umjetničkog paviljona, na desnoj strani prilaza. Ispred ulaza u Umjetnički paviljon instalirat će se audio sa snimkom zvukova za uspavljivanje (tzv. white noise). Cargo Transfer II nadovezuje se na niz radova u kojima umjetnica koristi ugljen kao materijal i metaforu koju vezuje uz nesvjesno. Riječ je o transferu sadržaja iz nesvjesnog, ili o manifestaciji nesvjesnog kroz materiju koja u sebi sadrži konotacije nesvjesnog: procese izgaranja i taloženja, talog ljudskih emocija, potisnutih želja, proživljenih nesreća i neuspjeha, ali i mogućnost transformacije u „ogrijev”, toplinu, u energiju koja iscjeljuje. Prvi transfer ugljena s navedenim „potumačenim” konotacijama koje je autorica poslije koristila u radovima s ugljenom dogodio se u jednom njezinom snu iz 1991. godine, čiji sažeti opis glasi: „Silazim u napušteni rudnik ugljena, tamo me čeka hrpa ugljena i kolica. Utovarujem ugljen u kolica i iznosim ga na svjetlo dana.” Ova radnja iz sna, u svom simboličkom značenju, ponavlja se u svim radovima Kate Mijatović s ugljenom, on je uvijek u funkciji „transfera” nesvjesnog. Ono što se iznosi na javu, na svjetlo dana u hrpama ugljena je samo nesvjesno i njegov sadržaj. Zvuk koji prati instalaciju (tzv. bijeli šum) naglašava da se taj proces događa na rubu svjesnosti, između sna i jave.

Izložbu će pratiti katalog s predgovorom, biografijom umjetnika, popisom samostalnih i skupnih izložbi, bibliografskim podatcima i fotografijama procesa postavljanja djela ispred Umjetničkog paviljona te fotografijama finalno postavljenog rada. Uz izložbu je planiran i pedagoški program na otvorenom.

U 2022. godini nastavit ćemo s do sada vrlo uspješnom međumuzejskom suradnjom u zemlji i inozemstvu.

Izložba Nevene Bilića Veliki Muntius, koja je bila postavljena ispred Umjetničkog paviljona u okviru ciklusa Umjetnost ispred Umjetničkog paviljona će u 2022. godini biti postavljena u Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku.

Retrospektivna izložba Emanuela Vidovića (kustosi Igor Zidić i Jasminka Poklečki Stošić) će biti postavljena u Museo Revoltella u Trstu, što nakon izložbe Zagreb, grad umjetnica, predstavlja nastavak suradnje s tim uglednim tršćanskim muzejem.


Korona virus je od svoje pojave u 2020. godini u mnogome promijenio živote ljudi. U cijelome svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, stubokom su se promijenili dotadašnji običaji i navike ljudi. Zbog brojnih lockdowna u Europi i svijetu gotovo sve su muzejsko-galerijske institucije bile prisiljene svoje programe održavati virtualno. Nimalo drukčije nije bilo ni u Hrvatskoj. I kod nas su institucije, ne samo muzejsko-galerijske, „prelazile” na online izvedbe svojih programa. Umjetnički paviljon je, uz korona virus, imao i dodatan problem koji je prouzročio potres – nemogućnost održavanja izložbi u izložbenom prostoru. Zbog potonja dva razloga 2021. godine ustanova je na svojoj web stranici pokrenula projekt Virtualna galerija Umjetničkog paviljona namijenjen prezentaciji mladih umjetnika.

Virtualna galerija vrlo je uspješno startala u 2021. što nam je bio motiv za nastavak održavanja virtualnih izložbi.

Tijekom 2022. godine publici će se u okviru Virtualne galerije predstaviti:

Jelena Lovrec s radom pod nazivom „Eggo (work in progress – prvi dio projekta Musaka)”, Petra Mrša koja će istražiti trend provođenja vremena u digitalnom okruženju, Sabina Mikelić s multimedijalnom instalacijom pod nazivom „Između” i Mario Matoković sa serijom radova pod radnim nazivom “Fragilnost, nestajanje, funkcija”.

Samostalni on-line nastupi umjetnika izmjenjivat će se u ritmu od dva do tri mjeseca, a svaka virtualna izložba bit će popraćen tekstom kustosice Umjetničkog paviljona Anete Barišić. Virtualne izložbe u svim su elementima identične izložbama u realnoj stvarnosti. Dakle, svaku izložbu prati katalog – samo što je virtualni – s uvodnim tekstom i svim ostalim biografskim i bibliografskim podacima o umjetniku. Sve je dvojezično – Hrvatsko / engleski. Rad svakog umjetnika implementira se u virtualni prostor na web stranici, a klikovima posjetitelja / korisnika može se pratiti posjećenost Virtualne galerije.

 Cilj predstavljanja mladih umjetnika putem ove platforme je, ne samo nastavak izložbenih aktivnosti Umjetničkog paviljona u situaciji kada je u njegovom interijeru zbog potresnih oštećenja nemoguće priređivati izložbe, već i nastavak nove izlagačke prakse na mrežnim stranicama Umjetničkog paviljona zaživjele 2021. Poseban je fokus stavljen na posjetitelje mlađe generacije, kojima su generacijski bliski kako autori koji izlažu svoje radove u sklopu Virtualne galerije Umjetničkog paviljona, tako i način na koji se autori predstavljaju. Vjerujemo da ćemo ih ovakvim vidom predstavljanja zaintrigirati i približiti im ne samo on-line izložbe, već i konvencionalne „fizičke” izložbe unutar i izvan izložbenih prostora.

Jelena Lovrec (1989., Zagreb) predstavit će se na mrežnim stranicama Umjetničkog paviljona radom pod nazivom Eggo (work in progress – prvi dio projekta Musaka). Projekt je izveden u obliku performansa, video rada, instalacije i knjige. Musaka je naziv za svezak od tri kuharice (Eggo, Hot Potato i Meat me) koji predstavlja prikaz kulturnog, političkog i društvenog složenca naše zajednice. U sklopu tog projekta umjetnica predstavlja izradu prve kuharice u nizu – Eggo koja uključuje i sudjelovanje drugih umjetnika. Projekt je prvi put predstavljen 2021. na Nagradi Radoslav Putar, gdje je umjetnica s drugim umjetnicima kuhala u mobilnoj kuhinji u galeriji.

Nastavljajući svoju praksu istraživanja načina na koji društvene norme oblikuju život pojedinca, u izlaganju u Virtualnoj galeriji Umjetničkog paviljona, Petra Mrša (1985., Rijeka) usredotočit će se na popularnost trenda provođenja vremena u digitalnom okruženju, te kako povećati samokontrolu nad tim ponašanjem. U procesu razvijanja spomenute emancipacije, posegnut će za primjerima somatske i drugih praksi koje stavljaju naglasak na osvještavanje fizičkih komponenata korisnika. Format rada odgovarat će digitalnoj web stranici, tj. bit će razvijen za upravo takvo okruženje.

Sabina Mikelić (1981., Rijeka) predstavit će se multimedijalnaom instalacijom naziva „Između”, koja komunicira odnos umjetnice i geografije mjesta dviju zemlja u kojima živi – Nizozemske i Hrvatske. Kroz instalaciju koja se sastoji od audio – vizualnih radova, crteža i objekata iz prirode iz obje zemlje, umjetnica progovara o svojem vlastitom identitetu kao o fluidnosti između navedenih elemenata. 

Mario Matoković (1985., Osijek) predstavit će se serijom radova pod radnim nazivom “Fragilnost, nestajanje, funkcija”, u kojima se bavi pozicijom Umjetničkog paviljona unutar Lenuzzijeve potkove kao jedne od najreprezentativnijih i najraskošnijih građevina u Zagrebu. Navedene termine će autor daljnjim istraživanjem i vizualnim mapiranjem iz pozicije komentatora društvene zbilje nastojati definirati, kao i u nekim dosadašnjim radovima. Sama vizualna reprezentacija bit će uobličena u vidu serije grafika u kombinatorici s fotografijom kao dokumentacijom trenutnog stanja.