Predavanje Jasne Galjer: „Nepoznata“ dizajnerica Antoinette Krasnik i Wiener Moderne

Centar mladih Ribnjak, Zagreb

U sklopu programa 12.5 sekvenci za 125 GODINA UMJETNIČKOG PAVILJONA najavljujemo predavanje Jasne Galjer: „Nepoznata“ dizajnerica Antoinette Krasnik i Wiener Moderne“ u utorak 12.12.2023. u 19 sati u Centru mladih Ribnjak, Mala dvorana

Polazeći od pitanja „Zašto nije bilo velikih umjetnica?“ koje je 1971. postavila Linda Nochlin, predavanje se bavi preispitivanjem udjela ženskog identiteta u historiografskom narativu dizajna kroz djelovanje dizajnerice Antoinette (Antonije) Krasnik (1874. – 1956.). Na primjeru istraživanja njezina opusa, Jasna Galjer prezentirat će ključne aspekte uloge ženskih autorica u afirmiranju modernog dizajna. Predavanje kontekstualizira transnacionalne razmjene, od obrazovnih modela do izložbi, časopisa, kritike i alternativnih oblika promoviranja dizajna kao autentičnog segmenta moderne kulture. Posebna pažnja posvetit će se sudjelovanju Antoinette Krasnik na izložbi Društva umjetnosti u Umjetničkom paviljonu 1902., studiji slučaja koja potvrđuje dosad nedovoljno istražene odlike i značenja povijesti izložbi u redefiniranju kulturne povijesti u (srednjo)europskom kontekstu.

Predavanje „Nepoznata“ dizajnerica Antoinette Krasnik i Wiener Moderne“ dio je programa Slučaj Paviljon, sekvence #7 unutar 12.5 sekvenci za 125 godina Umjetničkog paviljona kojim obilježavamo 125 godina djelovanja i postojanja Umjetničkog paviljona. Slučaj Paviljon uspostavlja koordinate brige i mapira nove vizije za prostor Umjetničkog paviljona kroz alate umjetničkog istraživanja i produkcije, propituje arhitektonsku formu, istražuje mjesta kolektivne identifikacije te mogućnosti novih i starih imaginarija Paviljona. Senzorni, afektivni podaci, registri emocija, gradnja novog znanja, razbijanje monolitnih kolektivnih predodžbi u programskom su fokusu.

Ilustracija: Antoinette Krasnik u vlastitom atelijeru, Beč, 1904.

Fotografija: Vanja Babić

Jasna Galjer dipomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirala i doktorirala je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s temama iz povijesti likovne kritike u Hrvatskoj. Do 2001. godine bila je zaposlena u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu kao voditeljica zbirke dizajna i arhitekture, od 1997. u stručnom zvanju muzejske savjetnice. Samostalno je pripremila više studijskih i monografskih izložbi: Ivan Prtenjak – arhitektura ‘Staro i novo’ (MUO, 1990.), Pariška izložba 1925. kao prilog modernoj arhitekturi u Hrvatskoj (26. zagrebački salon, 1991.), Počeci modernog grafičkog dizajna u Hrvatskoj (ZGRAF 6, 1991.), Vizualni identitet izbora u Hrvatskoj ’92. (IDCO, Ljubljana i MUO 1992.), Plakati Muzeja za umjetnost i obrt (MUO, 1996.), Aladar Baranyai – arhitektura i dizajn 1899.-1936. (Pokrajinski muzej Celje, 1997.; Moderna galerija Rijeka, 1998. i MUO 1999.). Kao članica ocjenjivačkog suda i tima kustosa izložbe te autor uvodnog teksta u katalogu sudjelovala je u pripremi izložbe Suvremeno slovensko grafičko oblikovanje 1988.-1996. (New York, Ljubljana, London, Beč i Sarajevo), radu ocjenjivačkih sudova (Europan-Hrvatska 1995., 34. zagrebački salon 1999., hrvatska sekcija AICA-e za ZGRAF 8, 1999., Vizualni identitet procesa približavanja Hrvatske europskim integracijama pri Ministarstvu za europske integracije, 2001., Vizualni identitet Hrvatske narodne banke, 2001./2002.), bila selektorica za Hrvatsku na izložbi ZGRAF-a 7. Za sudjelovanje u rekonstrukciji izložbe Hrvatski salon 1898. kao članica autorskog tima dobila je Nagradu grada Zagreba za 1998. godinu. Od 1991. do 1999. godine surađivala na istraživačkim projektima iz područja povijesti umjetnosti XX. stoljeća Instituta za povijest umjetnosti. Sudjelovala je na više stručnih i znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu, vodila seriju tribina na temu dizajna i ideologije u Institutu otvoreno društvo Hrvatska. Članica uredništva časopisa Život umjetnosti (1996.-1998.) i Informatica Museologica (1996.-1998.); članica hrvatske sekcije AICA-e (od 1994.) i Hrvatskog novinarskog društva (od 1993.).

Od 1. listopada 2001. godine zaposlena je na Odsjeku za povijest umjetnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prvo u zvanju višeg asistenta, od 2002. godine u zvanju docenta na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije, a od studenog 2008. godine u zvanju izvanrednog profesora. Od 2010. godine predstojnica je Katedre za teoriju umjetnosti. Za knjigu Expo 58 i jugoslavenski paviljon Vjenceslava Richtera dobila je godišnju državnu nagradu za znanost za 2009. godinu.

Vezani sadržaj